SASVIM DRUKČIJI JEZIK

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Igrači stoje u krugu, voditelj je u sredini. Voditelj pokazujući na nekog od sudionika može izgovoriti „bili-bili-bob“ ili samo „bob“. Ako voditelj pokazujući na nekoga od sudionika u krugu izgovori „bili-bili-bob“, pokazani sudionik treba izgovoriti „bob“ prije nego što voditelj izgovori „bob“. Ako voditelj izgovori samo „bob“, pokazani sudionik ne smije izgovoriti ništa.

Dodatne napomene: Osim navedene dvije inačice, mogu se uvesti i drugi zadaci koje sudionici trebaju napraviti kad voditelj pokaže određenog sudionika. Npr. ako pokaže na jednog igrača u krugu i kaže „slon“, igrač kojeg je pokazao te igrač lijevo i desno od njega trebaju od svojih tijela složiti živu sliku (v. žive slike) slona dok voditelj izbroji do četiri. Kako će živa slika izgledati može se unaprijed dogovoriti ili ostaviti sudionicima na izbor. Pojmovi koje sudionici trebaju prikazati kao živu sliku mogu biti bilo koji (npr. mogu se vezati s jezičnom cjelinom na kojoj grupa u tome trenutku radi i sl.). Obično se tijekom igre koriste uz „bili-bili-bob“ još tri do četiri pojma za stvaranje brzih živih slika.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje koncentracije, vještine slušanja, spontanosti i brzine; oslobađanje u pokretu; poticanje međusobne suradnje.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Profesor Baltazar i Novi Vinodolski.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Sudionici sjede u krugu. Svaki sudionik zapamti jedan broj (po redu u krugu, prvi igrač broj jedan, drugi igrač broj dva itd.). Najprije se usvoji zajednički ritam koji se zajednički proizvodi tijekom aktivnosti (jednostavan ritam od četiri udarca: dva puta pljesak, dva puta udarac dlanovima o natkoljenice). Zatim se, proizvodeći zajednički ritam, kreću prozivati brojevi. Npr. igrač s brojem pet tijekom zajedničkog ritma izgovara „pet, pet, pet, osam“, prozivajući na taj način igrača s brojem osam koji sljedeći govori. Dakle, sada igrač s brojem osam izgovara „osam, osam, osam, tri“, zatim nastavlja igrač s brojem tri i tako dalje. Važno je tijekom aktivnosti držati zajednički ritam koji može najprije biti sporiji, a ako su igrači vješti, može se ubrzati.

Dodatne napomene: Igra se umjesto s brojevima može igrati i s vlastitim imenima (za upoznavanje članova grupe).

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje koncentracije, osjećaja za ritam, artikulacije, brzine reagiranja, osjećaja zajedništva u grupi; podizanje energije.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Soba prijateljstva.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Sudionici mogu stajati u krugu, mogu stajati na različitim pozicijama u prostoru ili mogu slobodno hodati prostorom. Igra se igra u tišini. Zadatak je da sudionici kao grupa, bez prethodnog dogovora, broje do 10 (u slučaju većeg broja igrača može se brojiti do 15 ili 20) na način da jedan igrač naglas kaže „jedan”, neki drugi sudionik kaže „dva”, sljedeći kaže „tri” itd. U slučaju da dva ili više sudionika izgovore neki broj istodobno, brojenje počinje ispočetka (ponovno od „jedan”).

Dodatne napomene: Tijekom igre sudionici mogu imati i zatvorene oči.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje osjećanja/samoosjećanja i pamćenja, međusobne povezanosti u skupini, artikulacije; svladavanje brojeva.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Zapravo Faust!, Marin Vidra.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Za aktivnost je potreban manji predmet koji stane u ruku (npr. ključ, školska gumica, balzam za usne i sl.). Jedan igrač stoji nasuprot grupe, na što većoj udaljenosti, leđima okrenut grupi. On je Crna kraljica. Iza njega, na podu, nalazi se predmet. Ostali igrači stoje na drugom kraju prostora, u liniji. Igrač Crna kraljica tijekom igre u sebi izgovara „Crna kraljica 1, 2, 3“ brzinom kojom želi, a na „3“ se okrene prema ostalim igračima. Za vrijeme dok on izgovara navedenu rečenicu, ostali igrači pokušavaju mu se neprimjetno približiti i uzeti predmet. Ako igrač koji je Crna kraljica u trenutku kada se na „3“ okrene primijeti nekog od igrača da se miče, izgovara njegovo ime. Prozvani igrač mora se vratiti na početnu poziciju na drugi kraj prostora odakle ponovno nastavlja igru. Tako se događa sa svakim igračem čije micanje Crna kraljica primijeti u trenutku kada se okrene. Kada netko od igrača uspije neprimijećeno doći do Crne kraljice i uzeti predmet, igra se nastavlja tako da igrači taj predmet trebaju međusobno dodavati sve dok predmet ne dođe do zadnjeg igrača, tj. dok predmet ne dođe na dio prostora s kojeg su svi igrači krenuli. Kada je predmet kod nekog od igrača, igrač Crna kraljica i dalje može igrača kojega je primijetio da se miče poslati na drugi kraj prostora, a isto tako može pogađati kod koga je predmet (jednom pri svakom okretu). Ako igrač Crna kraljica pogodi kod koga je predmet, pobijedio je. Ako igrači uspješno skrivaju predmet i predmet stigne na suprotni kraj igraćeg prostora (na početnu poziciju igrača), igrači su pobijedili.

Ciljevi aktivnosti: Poticanje međusobne suradnje, koncentracije, napetosti, neverbalne komunikacije; razvijanje pokreta; korištenje prostora.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Zapravo Faust!, Marin Vidra, U Velikom Taboru.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20; aktivnost se izvodi u parovima).

Tijek aktivnosti: Igrači hodaju prostorom. Kada voditelj izgovori naziv nekog dijela tijela, igrači trebaju što brže napraviti parove i približiti međusobno navedeni dio tijela. Npr. voditelj izgovori „leđa“, a po dva igrača stanu jedan uz drugoga dodirujući se leđima.

Dodatne napomene: Ako je neparan broj sudionika, igrati može i voditelj ili igrač koji ne nađe par može izgovarati dijelove tijela.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje spontanosti, vještine slušanja, aktivnosti razumijevanja; utvrđivanje rječnika vezanoga uz dijelove tijela; poticanje međusobne suradnje te jasnoga i artikuliranoga govora; podizanje energije.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Soba prijateljstva.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Sudionici stoje u krugu. Igra počinje tako da si sudionici  međusobno, jedan po jedan,“šalju” brojeve na način da pokažu ispruženom rukom prema nekoj osobi u krugu i uzviknu broj (npr.  “Jedan!”). Brojevi se “šalju” po redu (1, 2, 3, 4, 5 itd.). Tako npr. voditelj pošalje broj 1 osobi A koja stoji bilo gdje u krugu, zatim osoba A šalje broj 2 osobi B koja stoji bilo gdje u krugu, osoba B šalje broj 3 osobi C itd. Svaki sudionik samo jednom šalje neki broj i od samo jedne osobe ga dobiva. Važno je upamtiti kojoj osobi se broj šalje i od koje se dobiva. Zatim se taj redoslijed nekoliko puta ponovi, izgovarajući i šaljući brojeve na glas. Na isti se način, ali različitim redoslijedom “šalju” gradovi. Voditelj nekoj osobi u krugu “šalje” ime grada izgovarajući ga i pokazujući ispruženom rukom prema toj osobi. Zatim ta osoba “šalje” ime nekog drugog grada nekoj drugoj osobi. Na kraju svatko u krugu je poslao ime grada jednoj osobi i od jedne osobe ga je primio. Može se ponoviti redoslijed slanja i primanja gradova. U nastavku aktivnosti i brojevi i gradovi se šalju paralelno prema prethodno uspostavljenom redoslijedu (slanje brojeva ima svoj redoslijed, slanje gradova ima svoj redoslijed). Zatim se uspostavi novi redoslijed izmjene mjesta u krugu. Npr. voditelj izabere nasumično osobu, npr. osobu C, krene do osobe C, takne je po ramenu i stane na njezino mjesto. Osoba C nasumično odabere npr. osobu D, odlazi do nje, takne je po ramenu i stane na njezino mjesto. Važno je zapamtiti na čije mjesto tko ide. Redoslijed izmjene mjesta se može nekoliko puta ponoviti kako bi ga svi sudionici zapamtili. Zatim se sve tri radnje izvode simultano: “šalju” se gradovi, “šalju” se brojevi, mijenjaju se mjesta.

Dodatne napomene: Tijekom aktivnosti moguće je da se “izgube” brojevi ili gradovi, tada igra kreće ispočetka; važno je govoriti glasno i usmjereno. U aktivnosti gradovi koji se spominju mogu biti samo hrvatski gradovi.

Ciljevi aktivnosti: Poboljšanje artikulacije i usmjerenosti govora, podizanje grupne energije, razvijanje koncentracije, poticanje slušanja, ponavljanje brojeva i hrvatskih gradova.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Profesor Baltazar i Novi Vinodolski.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Za aktivnost se koriste loptice za žongliranje. Igre s lopticom mogu se koristiti na različite načine, može se koristiti jedna ili više loptica. Sudionici stoje u krugu, voditelj baca lopticu, zatim se sudionici dodaju lopticom. Važno je da se loptica baca „odozdo“ (ne kao u rukometu ili graničaru), lagano, uz prethodni kontakt očima s osobom kojoj se baca, u tišini. Nastojati da postoji zajednički tempo i ritam u bacanju loptice. Spomenut ćemo neke osnovne igre s lopticom:

1. Bacanje loptice u krug, po redu, osobi pokraj sebe.
2. Bacanje loptice bilo kome u krugu.
3. Bacanje loptice uz izgovaranje svog imena ili neke riječi ili kratke rečenice (fokus je na prenošenju poruke).
4. Bacanje najprije jedne loptice, zatim dvije loptice istodobno, zatim tri loptice istodobno.

Ciljevi aktivnosti: Povezivanje članova grupe, razvijanje jasne artikulacije i usmjerenosti govora, oslobađanje u pokretu i govoru, uspostavljanje verbalnog i neverbalnog kontakta sa sugovornikom.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Noć u muzeju, U Velikom Taboru.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igrači stoje u krugu. Svaki sudionik izgovara svoje ime i pri tome radi pantomimski pokret tijelom (to može biti nešto što voli raditi, neka tjelesna aktivnost, npr. skakanje i sl.). Zatim cijela grupa ponovi ime tog sudionika i pokret koji je on napravio. Kada su svi igrači rekli svoje ime i pokazali pokret, jedan od njih kaže svoje ime, a cijela grupa napravi pokret koji je taj igrač pokazao. Igra završi kada se izredaju svi sudionici, tj. svi izgovore svoje ime, a ostali naprave pokret koji je određeni sudionik pokazao.

Dodatne napomene: Aktivnost može varirati u glasnoći, intenzitetu i brzini; u svrhu poticanja govorne aktivnosti radnje se mogu imenovati (usvajanje glagola).

Ciljevi aktivnosti: Upoznavanje, podizanje energije, poticanje artikuliranoga, glasnoga govorenja i pamćenja.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Zapravo Faust!, Marin Vidra.

Broj sudionika: Pet do šest.

Tijek aktivnosti: Jedna osoba stoji u sredini kruga zatvorenih očiju, ostali sudionici stoje oko nje u krugu na udaljenosti dovoljnoj da osobu u sredini mogu dotaknuti rukom (udaljenost dužine ruke). Osoba koja stoji u krugu zatvorenih očiju njiše se u svim smjerovima, a osobe u krugu pridržavaju je da ne padne. Nakon nekog vremena igrač iz sredine mijenja mjesto s nekime iz kruga. Svi sudionici tako će biti i u sredini kruga i u krugu. Vježbu treba izvoditi pažljivo.

Dodatne napomene: Ako grupa ima više članova, može se podijeliti na nekoliko manjih grupa koje imaju pet do šest članova.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje osjećaja međusobnog podržavanja, povjerenja među članovima grupe, osjećaja odgovornosti; poticanje osjećaja opuštenosti.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Profesor Baltazar i Novi Vinodolski, Blizanke.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igra se može igrati tako da sudjeluju svi igrači ili u parovima. Jedan igrač u sebi izgovara abecedu (naglas izgovori samo slovo A kao znak za početak). U jednom trenutku netko od igrača kaže „Stop“. Igrač koji je izgovarao abecedu kaže slovo do kojeg je stigao i ono postaje zadano slovo na koje će svaki igrač izgovoriti jednu riječi. Svaki igrač ima pet sekundi da se prisjeti riječi na zadano slovo.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje spontanosti i brzine, proširivanje rječnika, usvajanje novih riječi.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Blizanke.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Za ovu aktivnost igrači bi trebali znati međusobna imena. Igrači sjede u krugu, jedan prazan stolac također je u krugu, a jedan igrač stoji u sredini. Igrač pokraj kojega se desno nalazi prazan stolac rukom udari taj stolac i prozove nekoga iz kruga. Igrač koji je prozvan mora što brže sjesti na stolac. Igrač pokraj kojeg se oslobodilo desno mjesto udara rukom po stolcu i proziva nekog idućeg igrača. Dakle, prozvani popunjava prazan stolac, igrač kojem je mjesto desno od njega prazno udara o stolac i proziva nekoga. Za to vrijeme igrač koji je u sredini pokušava sjesti na slobodan stolac prije nego što igrač udari u stolac i prozove nekoga. U slučaju da to uspije, igrač koji je zakasnio s lupanjem u stolac i prozivanjem staje u sredinu.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje koncentracije, poticanje brzine reagiranja i memorije, slušanje, podizanje energije grupe.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Marin Vidra.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igrači stoje u krugu. Počinje zajedničko glasno ritmično izvikivanje brojeva od jedan do osam četiri puta. Pri izgovaranju svake „osmice“ rade se određeni pokreti. Prva osmica: podizanje cijele desne ruke sa stisnutom šakom osam puta. Druga osmica: podizanje lijeve ruke sa stisnutom šakom osam puta. Treća osmica: podizanje desne noge osam puta. Četvrta osmica: podizanje lijeve noge osam puta. Zatim „osmice“ postaju „četvorke“. Sada se glasno u zajedničkom ritmu izgovaraju brojevi od jedan do četiri i to četiri puta čineći iste pokrete rukama i nogama, no sada svaki pokret rade četiri puta (desna ruka, lijeva ruka, desna noga, lijeva noga). Zatim se svaki pokret čini zajednički izgovarajući brojeve do dva i na kraju samo jedanput.

Ciljevi aktivnosti: Podizanje zajedničke energije, usvajanje zajedničkoga ritma, poticanje jasnoće i glasnoće govora, ponavljanje brojeva do osam.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Kao u filmu.

Broj sudionika: Neograničen (aktivnost se izvodi u parovima).

Tijek aktivnosti: Igrači stoje u parovima okrenuti jedan prema drugome. Može se odrediti tko je u paru osoba A, a tko osoba B. Osoba A iz svakog para počne raditi pokrete tijelom, osoba B pokušava istodobno izvoditi isti pokret, kao odraz u ogledalu. Pokreti se mogu izvoditi mijenjajući brzinu, udaljenost, broj ponavljanja i sl. Zatim se uloge promijene, osoba B izvodi pokrete, a osoba A je odraz u ogledalu. Nakon što su sudionici postigli lakoću u izvođenju, aktivnost se može izvoditi tako da nije zadano tko u paru izvodi pokret, a tko ga slijedi, već da se vođa i vođeni izmjenjuju prema vlastitom osjećaju. Aktivnost se može izvoditi i uz glazbu.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje osjećaja suradnje, kreativnosti u pokretu, samoosjećanja, osjećaja za estetiku pokreta, korištenja tijela u prostoru; prepuštanje vođenju; preuzimanje inicijative; povezivanje pokreta i osjećaja; oslobađanje tijela i pokreta.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Soba izumitelja.

Broj sudionika: Neograničen (važno je da je neparan broj igrača).

Tijek aktivnosti: Polovica igrača (muhe) sjedi u krugu na stolcima. Iza svakog igrača-muhe i njegova stolca stoji igrač (pauk). Pauka treba biti za jedan broj više nego muha tako da jedan igrač-pauk stoji iza praznog stolca. Pauci drže ruke iza svojih leđa. Igra počinje na taj način da pauk koji stoji iza praznog stolca pogledava igrače koji sjede (muhe) i na taj način pokušava „uloviti” muhu kako bi ona pretrčala na njegov slobodan stolac. To čini na taj način da namigne igraču-muhi kojega je odabrao. Igrač-pauk koji stoji iza toga odabranog igrača-muhe pokušava ga spriječiti da ustane i otrči na slobodan stolac, a to čini tako što mu stavlja ruke na ramena. Ako nije dovoljno brz, muha će otrčati na slobodno mjesto. Sada igrač-pauk koji je ostao bez svoje muhe pokušava uhvatiti dugog igrača-muhu na isti način, tj. namigujući odabranom igraču-muhi. Nakon nekog vremena igrači zamijene uloge, tj. muhe postaju pauci, a pauci muhe, a s obzirom na to da je neparan broj igrača, bit će potrebno da jedan pauk ostane pauk.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje koncentracije, pažnje, međusobne suradnje; poticanje brze reakcije,  podizanje grupne energije.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Noć u muzeju.

Broj sudionika: Neograničen (aktivnost se izvodi u parovima).

Tijek aktivnosti: Grupa je podijeljena u parove. U paru se imenuje osoba A i osoba B. Najprije osoba A ispriča osobi B nešto o sebi (npr. kako se zove, koliko ima godina, gdje i s kime živi, što voli, ima li hobije, kućne ljubimce i sl.). Osoba B pokuša zapamtiti što više. Zatim osoba B ispriča osobi A nešto o sebi. Osoba A pokuša zapamtiti što više. Nakon ispričanih životopisa svatko u grupi predstavlja svoj par. Predstavljanje može biti u 3. licu (npr. ovo je Ana, Ana ide u peti razred, ima dva brata itd.) ili osoba koja predstavlja priča životopis svoga para u 1. licu, dakle preuzima njegovu ulogu (npr. ja sam Ana, idem u peti razred, imam dva brata itd.). Druga inačica obično bude svima zabavnija.

Ciljevi aktivnosti: Upoznavanje, poticanje govorenja, aktivno slušanje, razvijanje pamćenja, poticanje prirodnoga i artikuliranoga govorenja, usvajanje novih riječi.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Zapravo Faust!, Noć u muzeju, Marin Vidra.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igrači hodaju prostorom. Voditelj kaže određeni kriterij, npr. „kosa”. Igrači formiraju skupine prema onome kako je svatko od njih shvatio kriterij. Svatko sam bira kojoj skupini pripada. Formirane grupe mogu se sastojati od različitog broja članova. Tijekom igre igrači ne govore, no nakon formiranih grupa svaki igrač objašnjava zašto je odabrao baš tu grupu (npr. svi ili neki igrači u skupini imaju dugu kosu).

Dodatne napomene: Voditelj može sam kreirati kriterije prema kojima se grupe formiraju.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje osjećaja (ne)pripadnosti određenoj grupi, osvještavanje oblikovanja vlastitih kriterija i donošenja odluka, razvijanje razumijevanja, poticanje argumentiranog objašnjavanja.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: U Velikom Taboru.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igrači stoje u krugu. Jedan igrač izvikuje „pow” i istodobno „baca” tu riječ nekom drugom igraču. Pokret bacanja čini tako da uzdigne ruke iznad glave, a zatim žustro pruža ruke naprijed prema igraču kojem „baca” riječ. Igrač koji „hvata” riječ izgovara „pow” istodobno izvodeći pokret hvatanja. To radi tako da ruke ispružene prema naprijed pomiče prema gore. Nakon što igrač koji „hvata” riječ izgovori „pow”, igrač lijevo i igrač desno od njega okreću se prema njemu i obojica izgovaraju „how” izvodeći pritom pokret s ispruženim rukama ispred sebe i u smjeru igrača koji je „hvatao” riječ. Igra se nastavlja tako da sada igrač koji je primio „pow” baca riječ nekom drugom igraču, a njegovi susjedni igrači s lijeve i desne strane rade pokret i izgovaraju „how” kako je opisano. Ova aktivnost može biti i na ispadanje.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje brzine reagiranja, spontanosti i usredotočenosti; podizanje energije; poticanje jasne artikulacije i usmjerenosti govora.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Kao u filmu, Blizanke.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Sudionici stoje u krugu, što bliže jedan drugome. Svaki sudionik jedno stopalo ispruži prema sredini kruga. Kad voditelj izgovara riječi „sik-sak-suk“, sudionici mogu zadržati stopalo na podu ili ga podignuti u zrak.

Dodatne napomene: „Sik-sak-suk” mogu zajednički izgovarati svi sudionici (naglasak na zajedničkom govorenju, jasnoj artikulaciji i glasnoći).

Ciljevi aktivnost: Igra služi kako bi se slučajnim odabirom igrači složili u parove ili grupe ili kako bi se  pojedinac izdvojio iz grupe za neku sljedeću aktivnost.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Hrvatski sportaši.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Sudionici se slobodno kreću u prostoru, na znak voditelja (npr. pljesak) počinju skakati na različite načine. Zatim voditelj može davati upute za određene načine skakanja (skači kao žaba, skači kao da želiš preskočiti lokvu, skači kao da je površina po kojoj gaziš jako vruća, skači od veselja i sl.).

Ciljevi aktivnosti: Slušanje i razumijevanje upute, imperativ, razvijanje mašte, otvaranje u pokretu, uživljenost u zadanu situaciju.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Noć u muzeju.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igrači stoje ili sjede u krugu zatvorenih očiju. Jedan od sudionika (osoba A) započinje proizvoditi zvuk trljanjem dlanova. Kada igrač desno od njega čuje zvuk, počinje činiti istu radnju. Tako se proizvodnja zvuka širi i putuje dok svi u krugu ne proizvode isti zvuk. Zatim osoba A započinje novi zvuk pucketanjem prstiju. Osoba desno od njega preuzima novi zvuk i tako dalje sve dok cijeli krug ne proizvodi zvuk pucketanjem prstiju. Osoba A zatim započinje zvuk udaranjem dlanom o natkoljenice. Zvuk preuzima igrač desno od njega i tako dalje sve dok osobe u krugu ne proizvode isti zvuk. Zatim osoba A počinje proizvoditi zvuk udaranjem nogama o pod. Zvuk ponovno postupno preuzimaju svi u krugu. Nakon toga se prema istom principu sa zvukovima ide „unazad“ (udaranje nogama, udaranje natkoljenica, pucketanje prstima, trljanje dlanova) dok svi zvukovi ne iščeznu i dok ne nastane potpuna tišina. Izvođenje ove aktivnosti daje zvučni dojam od lagane kiše preko pljuska s grmljavinom do ponovnog smirivanja bez kiše.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje sposobnosti slušanja, stvaranje zajedničke atmosfere, poticanje emocionalne uživljenosti u situaciju.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Hrvatske tradicijske igre.

Broj sudionika: Neograničen (poželjno paran broj).

Tijek aktivnosti: Igrači hodaju slobodno prostorom. Kad voditelj kaže „vitez”, „dama” ili „kaciga”, igrači se bez dogovaranja trebaju što brže spojiti u parove (po dva igrača) i napraviti unaprijed dogovorenu živu sliku (v. žive slike) koja odgovara izgovorenoj riječi. Kad voditelj kaže „vitez”, dogovorena živa slika je da jedan igrač stoji, podigne jednu nogu, a drugi igrač mu pridržava podignutu nogu kao da ima koplje u rukama. Na riječ „dama” jedan igrač klekne na jedno koljeno, a drugi igrač sjedne na natkoljenicu druge uzdignute noge glumeći damu koja sjedi na klupi. Na riječ „kaciga” igrači stanu jedan nasuprot drugoga držeći jedan drugome ruke na glavi kao kacige. Nakon svake žive slike igrači ponovno slobodno hodaju prostorom do sljedeće izgovorene riječi i traže igrača s kojim će napraviti sljedeću živu sliku. Poželjno je da to svaki put bude druga osoba.

Dodatne napomene: Prije početka igre svi igrači trebaju usvojiti (i pokazati) kako izgleda pojedina živa slika; igra se može igrati na ispadanje (par koji je posljednji napravio živu sliku ispada iz igre); ako je neparan broj igrača, igra se može igrati na način da umjesto voditelja riječ izgovara polaznik koji je ostao bez para, a kad izgovori riječ i on pokušava naći par za živu sliku. Zatim onaj koji nije uspio naći par izgovara riječ itd. 

Ciljevi aktivnosti: Tjelesno oslobađanje, povezivanje riječi i pokreta, slušanje, razumijevanje, homogenizacija grupe, podizanje grupne energije.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Soba izumitelja, Blizanke.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igrači sjede u krugu, voditelj izgovara tvrdnju koja počinje riječima „Vjetar puše…“ (npr. Vjetar puše za sve koji imaju mlađu sestru). Svi sudionici za koje tvrdnja vrijedi mijenjaju mjesta. Zatim voditelj kaže neku drugu tvrdnju koja počinje istim riječima (npr. Vjetar puše za sve koji ne vole jesti kupus), a svi oni za koje tvrdnja vrijedi mijenjaju mjesta.

Dodatne napomene: Igra se može igrati i na način da jedna osoba stoji u krugu i govori tvrdnju (dakle, sjedećih mjesta ima za jedno manje od igrača), a prilikom zamjene mjesta igrača za koje tvrdnja vrijedi, igrač koji je bio u sredini pokušava sjesti na slobodno mjesto. Zatim onaj igrač koji je ostao bez mjesta staje u sredinu kruga i govori tvrdnju.

Ciljevi aktivnosti: Jezična produkcija, jesne i niječne rečenice, slušanje, razumijevanje, govorenje, upoznavanje, podizanje grupne energije, povezivanje govora i osobnog iskustva.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: U Velikom Taboru, Soba prijateljstva.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Sudionici sjede na stolcima u krugu, jedna osoba stoji u sredini (dakle, sjedećih mjesta je za jedno manje nego sudionika). Sudionici u krugu imenuju se redom kao kruška, jabuka i šljiva uključujući i osobu koja stoji (dakle, svatko od sudionika odaziva se na naziv za određeno voće). Osoba koja stoji u sredini izgovara naziv jednog voća, tj. kaže „kruška”, „jabuka” ili „šljiva”. Sve osobe koje su imenovane tim voćem ustaju i mijenjaju mjesta. Za to vrijeme osoba koja stoji pokušava sjesti na stolac koji je slobodan. Igrač koji je ostao bez stolca stane u sredinu i izgovara naziv voća, a igrači koji se odazivaju na to ime mijenjaju mjesta. Ako igrač koji je u sredini ne uspije osvojiti stolac, vraća se ponovno u sredinu. Također, igrač koji je u sredini može, osim pojedinog voća, izgovoriti „voćna salata”. Tada mjesta mijenjaju svi igrači, no pritom ne smiju zamijeniti mjesto s osobom do sebe i ne smiju se vratiti na isto mjesto.

Dodatne napomene: Umjesto riječi kruška, jabuka ili šljiva mogu se koristiti druge riječi, npr. drugo voće ili nazivi za povrće, dijelove dana, dijelove tijela, dane u tjednu i sl., a mogu se vezati s jezičnom cjelinom na kojoj grupa u tome trenutku radi.

Ciljevi aktivnosti: Podizanje grupne energije, poticanje glasnoga i jasnoga govorenja, prepoznavanje i produkcija riječi određene kategorije, oslobađanje prilikom govorenja, slušanje, poticanje brzog reagiranja, povezivanje riječi i kretanja.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Noć u muzeju, Marin Vidra.

Broj sudionika: Neograničen.

Tijek aktivnosti: Igrači hodaju prostorom u zadanom ritmu/brzini 0 – 100 koje diktira voditelj, ali se pritom uvijek barem jednom rukom moraju dodirivati s nekim. Dok se jednom rukom s nekim dodiruju, drugom slobodnom rukom traže novu osobu za koju će se primiti. Tek kada se prime za tu novu osobu, mogu osloboditi onu prvu ruku kako bi se njome opet mogli primiti za nekoga drugog. Sudionici se ni u jednom trenutku ne smiju odvojiti od ostalih u skupini, uvijek se barem jednom rukom moraju držati za nekoga. Igrači se mogu ispreplitati i provlačiti jedan ispod drugoga, sve uz mijenjanje ritma i brzine. Što igra odmiče, brže i češće se mijenja ritam i povećava kohezija grupe. Tijekom izvođenja igre sudionici izgledaju kao vrtlog.

Dodatne napomene: Složenija inačica igra se tako da se umjesto voditelja postavi nekog od igrača kao središnju os (to je matica ekipe) i ona diktira ritam i brzinu 0 – 100. Barem dva igrača uvijek moraju jednom rukom dodirivati os (maticu) i zbog toga sudionici moraju biti u dobrom suodnosu te svjesni sebe i drugih.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje povezanosti grupe, prilagođavanje situaciji.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Soba izumitelja, Hrvatske tradicijske igre.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Sudionici stanu u krug, zatim zatvore oči i ispruže obje ruke prema naprijed. Kreću se polako unaprijed (krug tako postaje sve manji) i pokušavaju uhvatiti svakom rukom nečiju ruku. Kad svi uhvate svojim rukama nečiju ruku, svi sudionici otvore oči. Sada se svi drže za ruke nasumičnim redoslijedom. Sada je zadatak grupe da se „otpetljaju“ do forme kruga (ako je moguće) provlačeći se međusobno, ali da se pritom ne puštaju ruke.

Dodatne napomene: Kada sudionici zatvorenih očiju traže ruku drugog sudionika koju će uhvatiti, poželjno je da voditelj pomogne kako bi svatko jednom rukom uhvatio samo jednu ruku (da se ne dogodi da nečiju ruku uhvate dva različita sudionika; dakle, jedna ruka hvata jednu ruku). Tijekom „otpetljavanja“ sudionici mogu pričati i zajednički predlagati moguće načine „otpetljavanja“. Ponekad će se dogoditi da će se sudionici „otpetljati“ i završiti u jednom krugu, ponekad će to biti dva kruga spojena poput lanca, a ponekad otpetljavanje neće biti moguće.

Ciljevi aktivnosti: Povezivanje članova grupe, poticanje suradnje i rješavanja problema, poticanje situacijske komunikacije na hrvatskome jeziku, razvijanje verbalne i neverbalne komunikacije, oslobađanje od govorne treme.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Soba izumitelja, Marin Vidra.

Broj sudionika: Neograničen (idealno do 20).

Tijek aktivnosti: Sudionici stoje u krugu i dodaju se zamišljenom lopticom (gesta pljeskanja s pokretom i pogledom prema osobi kojoj se dodaje zamišljena loptica). Kad se zamišljena loptica dodaje osobama pokraj sebe, izgovara se „ZIP“, kad se dodaje bilo kojoj drugoj osobi u krugu, izgovara se „ZAP“. Osim ZIP i ZAP postoji i „BOING“. Boing se izgovara kada se zamišljena loptica vraća osobi koja ju je poslala, a ona je zatim treba proslijediti dalje.

Dodatne napomene: Tijekom aktivnosti dobro je poticati glasno i jasno izgovaranje te kontakt očima s osobom kojoj se šalje zamišljena loptica. Umjesto riječi ZIP, ZAP i BOING mogu se upotrijebiti neke druge tri riječi hrvatskoga jezika koje se vezuju uz nastavnu cjelinu ili temu. Dobro je poticati zajednički ritam u igri te brzinu igre kako bi se postigla usredotočenost i uključenost cijele grupe.

Ciljevi aktivnosti: Razvijanje usmjerenosti govora, razvijanje artikulacije, poticanje jasnoće i glasnoće u govoru, poticanje verbalne i neverbalne uključenosti u komunikacijsku situaciju, poticanje slušanja, oslobađanje od govorne treme, razvijanje koncentracije, poticanje dobre i opuštene atmosfere.

Korišteno u pripremi dramskoga teksta: Marin Vidra, Kao u filmu.